Pjesma kaže „… kad je bilo najteže, rodio se HDZ“. I zaista, kraj 80-ih godina nosio je slutnju o dolasku teških dana za cijeli hrvatski narod pa tako i za žitelje drniškog kraja. Kao odgovor na te tmurne oblake koji su se u to vrijeme nadvili nad našim krajem, pojavila se skupina uglavnom mlađih i svakako u tom vremenu hrabrih ljudi koji su činili inicijativni odbor za osnivanje tadašnje Općinske organizacije HDZ-a Općine Drniš. Bili su tu s „glavom u torbi“ kako bi se reklo u to vrijeme: Ivica Čupić, Tomislav Vlaić, Jagoda Hrstić, Dragan Bukarica, Anđelko Begonja, Željko Pilić, pok.Tomislav Matić, Smiljan Reljić, Ivica Odak, Milan Velić, Joško Kulušić, Miro Odak pok. Ivan Andabaka i još neki drugi čijih se imena autori u ovom trenutku ne sjetiše i zato im se svima ispričavaju. Okupljanja i pripreme su uglavnom bili tajni i održavali su se u pravilu u privatnim kućama ili stanovima članova inicijativnog odbora.

I danas rekli bi (već) dalekog 17. veljače 1990. godine u prepunoj športskoj dvorani u Drnišu u prisustvu gosp. Vladimira Šeksa te gostiju iz Šibenika (Božo Erlić, Duje Stančić, Marko Menđušić i dr.) u Općini Drniš „rodio“ se HDZ. Za prvog predsjednika Općinskog odbora HDZ-a izabran je Smiljan Reljić, dipl. pravnik. Pored njega kao članovi tadašnjeg Izvršnog odbora HDZ-a Općine Drniš izabrani su: dopredsjednici pok. Tomislav Matić, Miro Odak i Tomislav Vlaić, tajnik pok. Milan Velić, rizničar Jagoda Hrstić, članovi: Ivica Čupić, Željko Pilić, Ivica Andabaka „Janko“, Joško Kulušić „Jolac“, Slavko Barišić iz Oklaja, Rajko Žulj iz Oklaja, Žarko Duvančić iz Razvođa, Stanko Duvančić iz Razvođa, Ivica Kosor iz Trbounja, Neven Matić iz Trbounja, Ante Dželalija iz Miljevaca, Nikica Malenica iz Miljevaca, Stipe Čipčić iz Miljevaca, Joško Žurić iz Pakova Sela, Ivica Copić iz Pokrovnika, Martin Burić iz Mirlović Zagore, Joško Čular iz Unešića, Damir Rajčić iz Unešića, Tomislav Mrčela iz Koprna, Vlade Božić iz Čvrljeva, Joso Mešin iz Kljaka, Mirko Kušeta iz Kljaka, Joso Duran iz Gradca, Slave Goreta iz Kadine Glavice, pok. Ante Tomić i Ivica Odak iz Siverića, pok. Miroslav Ramljak iz Siverića, Josip Odak iz Siverića, Josip Pavičić iz Parčića, Slavko Andabaka iz Badnja, Ivica Jerković iz Kričaka i Miroslav Ramljak iz Sedramića te svakako još i poneki drugi članovi čijih se imena u ovom trenutku ne sjetismo pa neka nam oproste i molimo ih da nam se jave.

Tuđman, Franjo, hrv. državnik, političar i povjesničar (Veliko Trgovište, 14. V. 1922 - Zagreb, 10. XII. 1999). Osnovnu školu pohađao je u Velikom Trgovištu od 1929. do 1933., a gimnaziju u Zagrebu od 1934. do 1941. Školovanje je nastavio na Višoj vojnoj akademiji u Beogradu od 1955. do 1957. U čin generala Jugoslavenske narodne armije (JNA) promaknut je 1960. Godine 1965. doktorirao je povijesne znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu Uzroci krize monarhističke Jugoslavije od ujedinjenja do sloma 1941. Godine 1992. izabran je za redovnog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Tijekom gimnazijskih dana aktivno je sudjelovao u ljevičarskom nacionalnom pokretu, zbog čega je godine 1940. bio zatvoren. Od 1941. do 1945. aktivno sudjeluje u partizanskom antifašističkom pokretu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Od siječnja 1945. radi u Beogradu kao jedan od hrvatskih predstavnika u Vrhovnom štabu Narodnooslobodilačke vojske (VŠ NOV) i Partizanskih odreda Jugoslavije (POJ), a nakon rata, do godine 1961., u Glavnoj personalnoj upravi Ministarstva narodne obrane i u Generalštabu JNA. Godine 1961. na osobni zahtjev napušta djelatnu vojnu službu i posvećuje se znanstvenoj karijeri. Iste godine vraća se u Zagreb gdje osniva Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske (danas Hrvatski institut za povijest), čiji je ravnatelj do godine 1967. Od 1963. do 1967. izvanredni je profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu (danas Fakultet političkih znanosti). Predavao na sveučilištima u Čehoslovačkoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Kanadi i SAD-u. Od 1962. do 1967. predsjednik je Komisije za međunarodne odnose i član sekretarijata Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske (GO SSRNH), a od 1965. do 1969. narodni zastupnik u Prosvjetno-kulturnom vijeću Sabora SR Hrvatske i predsjednik Odbora za znanstveni rad.

Godine 1967. bio je zbog protivljenja nametanju kompleksa krivice hrvatskome narodu zbog Nezavisne Države Hrvatske u Drugome svjetskom ratu, kao i zbog kritike službenoga broja jasenovačkih žrtava, bio je isključen iz Saveza komunista Jugoslavije (SKJ), primoran napustiti mjesto ravnatelja Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, uklonjen sa zagrebačkog Sveučilišta i umirovljen. Zbog sudjelovanja u hrvatskom nacionalnom pokretu potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih komunističke su ga vlasti zatvorile u lepoglavsku kaznionicu. Godine 1972. bio je osuđen na dvije godine zatvora (odslužio devet mjeseci), a u veljači 1981. na tri godine zatvora (siječanj 1982. - veljača 1983./svibanj 1984. - rujan 1984.) i zabranu svakoga javnog djelovanja u razdoblju od pet godina zbog intervjua švedskoj i njemačkoj televiziji te francuskom radiju, u kojima je kritizirao postojeći politički poredak. Nakon što mu je godine 1987.vraćena putovnica, odlazi na turneju među hrvatske iseljenike u sjevernoameričke i europske zemlje radeći na povezivanju hrvatskog iseljeništva i Hrvatske radi stvaranja hrvatskoga nacionalnog i demokratskog pokreta. Povratkom u zemlju, godine 1989. s istomišljenicima osniva Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Pobijedivši s HDZ-om na prvim višestranačkim izborima za Sabor SR Hrvatske u travnju i u svibnju 1990., 30. svibnja 1990. biva izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, a nakon promjene Ustava, 2. kolovoza 1992. i 15. lipnja 1997. za predsjednika Republike Hrvatske. Tu je dužnost obnašao do smrti.

Zaklada hrvatskog državnog zavjeta utemeljena je u listopadu 1995. godine, a počela je sa radom u travnju 1996. godine. Kao takva prva je politička zaklada u Republici Hrvatskoj. Zakladnik je Hrvatska demokratska dajednica, a zakladnika zastupa Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice. Zaklada hrvatskog državnog zavjeta ima svoje sjedište u Zagrebu, a vodi je, prema odluci zakladnika, Zakladna uprava i ravnatelj. Ravnatelj Zakladne uprave je, prema odluci Zakladnika Zaklade hrvatskog državnog zavjeta (koju obnaša Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice), od 16. svibnja 2006. godine gosp. Srećko Prusina, a uz ravnatelja, članovi Zakladne uprave su gosp. Hrvoje Parlov i gosp. Emil Tomljenović.

• Zrinka Vukušić, predsjednica

• Davorka Abramac, član
• Nikolina Andabaka-Sučić, član
• Gordana Barišić, član
• Dijana Ćorać, član
• Katica Jakelić, član
• Jurka Jurić Matić, član
• Ana Radeljak Matić, član